Odlomak iz kritike

... Mišnić ne štedi riječi, ne teži lapidarnosti, on rasipa u pjesmi sve ono što izvire u njegovim čulima, te otuda i stihovi oslobođeni i svih stega, forme i ustaljenih kalupa. To su stihovi prepuni autohtonog ritma i melodike. Ako se pjesnik našao u poeziji onda su „srećne“ sve njegove patnje i prokletstva koja redovno uslijede...